facebooktwittermy space
 
Menu
  • Kategorija: interview

Interview with Danny Wolfers aka Legowelt


Teme mojih ploča su u većini slučajeva nešto kao uzbudljive akcijske avanture, u stilu stripa ili filma, sa puno izmišljenih stvari koje se ne mogu dogoditi u stvarnome životu.

 
Danny Wolfers (Legowelt)

EF - Elektro i disko scena koja potiče iz Haga neizbježno postaje sve više popularna izvan „geta“ koji je stvorila. Na primjer, ne može se ne zamijetiti rast CBSa i Clone Recordsa na europskoj elektronskoj sceni. Da li imaš osjećaj da se to događa i što misliš o tome? Da li je uopće moguće ostati unutar „geta“ ili je ova vrsta napretka jednostavno pitanje vremena?

Danny - Kao prvo mi ne odlučujemo biti u muzičkom getu, mi smo tamo smješteni jer je to tako kako je, ali da li zaista postoji geto? Mi ne želimo biti hip ili najcool stvar u časopisima. Širom svijeta postoji freak scena za muziku u stilu The Hague electronix zvuka koja se širi od velikih gradova u SADu do malih sela u planinama Japana…sa odanim pratiteljima i pametnim ljudima, ljudima koji stvarno vole muziku i razumiju je. To je moćnije od bilo koje druge scene, to je kao tajno društvo freakova i oni svi mogu kontaktirati međusobno preko interneta na stranicama kao što su CBS. Ti ljudi organiziraju svoje The Hague electronix zabave u svojim gradovima, gdje započinju novu scenu / muzički geto sa ljubavlju prema muzici i od tamo se rađaju novi talenti širom svijeta.
Što god da se događa ja se prepustim tome. The Hague scena se širila iz geta od kada je Bunker postavio prve temelje u ranim 90im i taj proces će se polako nastaviti.

EF - Vidjeli smo gašenje nekoliko labelova nedavno a problem distribucije se spominje kao jedan od glavnih problema sa kojim se suočavaju labelovi. Kakva je situacija sa Bunker Records i Creme Organization? Bunker većinom izdaje limitirane edicije od uglavnom 200 vinyla i čini se da nema problema sa pronalaskom kupaca. Kakva je situacija sa Creme Organization?

Danny -Uvijek je bilo teško voditi label. Uvijek su se događali bankroti, prestajali su sa radom, a uvijek je bilo teško pronaći distribuciju. Bunker će postojati zauvijek a Creme-u dobro ide. Ljudi koji vode label to trebaju vidjeti kao svoj posao, čak i ako oni sami ne rade muziku. Tu se radi o noble poslu traženja i skupljanja muzike, i njezinom izdavanju na arhivski način na pločama, CDima ili kako god. To je kao da si muzički arheolog u spoju sa knjižničarom ili tako nešto. Ako nitko ne želi raditi distribuciju za tvoj label zašto bi se brinuo, to je stvar koju radiš za sebe..da dostigneš sistem u kaosu.
Možda je to i razlog iz kojeg Bunker izdaje 200 primjeraka. To nije zbog poteškoća za njihovu prodaju, to je osobna odluka gospodina Schmerzlabora, Guy Tavaresa, vlasnika labela, da štampa još više ploča za svoju arhivu.

EF - Na kojim projektima trenutno radiš? Što se događa na tvome labelu Strange Life i da li možda planiraš izdati „Legowelt Classics Vol. 2“, pošto su mnoge tvoje ploče nedostupne? Nedavno je re-izdan Squadra Blanco LP, mislim da se isto dogodila i sa Polarius pločama na Bunkeru. Da li se to može očekivati i za Gladio EP?

Danny - Strange Life će izdati puno toga u 2007. Za početak tu su dva 12“ izdanja, jedan je novi the Unit Black Flight pod naslovom „Where is Carlos“, deep i vrlo mračan zvuk u stilu John Carpenter soundtracka, slowjams koji će tresti klubove sa hrabrim DJima. Drugi je „Data Cat“ od Faceless Mind, nonsens afro-skandinavski electro u stilu Luke Eargogglea i Detroit techna. Oba 12“a će imati Legowelt remix, onaj na the Unit Black Flightu će biti gotovo u Squadra Blanco stilu. Onda dolazi i nekoliko full lenght CD albuma: dva nova albuma pod mojim aliasom Smackos, prvi se zove „Computer Day“ a drugi „Pacific Northwest Sasquatch Research“…i tu se popis nastavlja..bit će novi Franz Falckenhaus album „The Europa Judgement“, dva albuma od dvojice različitih producenata iz Rima, novi Salamandos 12“, novi Legowelt 12“evi...itd itd... postoji gotovo potpuni plan izdanja za ovu godinu.

Što se Gladia tiče, novi 12“ će izaći na škotskom labelu Mighty Robot također ove godine. Drugi labelovi će izdati puno drugih stvari, npr. izlazi nastavak na Squadra Blanco LP na Holosynthesisu od strane Smaskosa pod naslovom „UFO onderzoek 1983“ koji će biti malo drugačiji. Uz elektronske biti će i trackova sa flautama u svemirskom ehu i onih sa zvukom starih ampova iz 70ih kao na Herbie Hancock „Headhunters“ albumu u miksu sa soundtrackom u talijanskom stilu, i sve to začinjeno sa Ravel impresionistom Sun Ra zvukom. A Legowelt Classics vol 2, možda, tko zna.

EF - Catnip je tek jedna od tvojih suradnji sa drugim artistima. Ako se ne varam ti i Lukas niste zajedno nastupili malo više od jedne godine, pa možemo reći da ćemo vidjeti prilično ekskluzivni nastup na kraju ovog mjeseca. Da li postoji neke priča oko Catnipa, o čemu se radi u vašoj muzici, osim o plesu?

Danny - Catnip je jedan od malobrojnih projekata koji zapravo nema koncept, to je više neka gotovo telepatska veza između Lukasa i mene, možda se može usporediti sa načinom na koji mogu komunicirati mačke, ne trebamo si puno reći i pošto funkcionira na taj način neki „zemaljski“ koncept nije potreban. Naravno svi trackovi uvijek imaju svoju priču.

EF - Tvoja muzika je prošarana sa puno melodija koje zapravo definiraju Legowelt zvuk. Što je još utjecalo na tvoj zvuk osim talijanskih horror soundtrackova? Kraut rock možda?

Danny - Puno toga dok god muzika ima neku određenu magiju u sebi. Nešto od krautrocka je odlično ali ja nisam pravi krautrock freak...u zadnje vrijeme mi se jako sviđaju Nico & The Marble Index, Gerald Busby i Sun Ra, a Arpanetov novi album je stvarno genijalan.

EF - Da si u studiju sa John Carpenterom, kakav bi bio rezultat –nešto u stilu Smackosa ili nešto plesnije kao Legowelt?

Danny - Napravio bih što god bi John htio napraviti.

EF - Kako uspijevaš u tome da tvoja nova muzika zvuči kao da je izvađena iz neke arhive muzike iz 70ih? Osim uporabe analogne opreme, pričalo se da koristiš kompresor koji prilagodi zvuk na one frekvencije koji imaju audio kazete.

Danny - U biti ne radi se o korištenju analogne opreme, sve to možeš napraviti također i sa digitalnim synthevima, čak i na kompjuterima postoje svakakva luda sranja na softverima..ali da, prava stvar jednostavno daje dobar osjećaj. Kompresori mogu učiniti puno ali nisu stvarno potrebni. EQ je bitan faktor. Skupi hrabrosti namjestiti EQ na neki čudan način, bez ideje da postoje pravila kako bi track trebao zvučati. A to da je moja muzika na frekvenciji audio kazeta je zato jer često snimam na kazetu. Koristim Philips N4522 i TEAC X1000.

EF - Da li si imao ponude za suradnju sa nekim producentima sa mainstream house i techno scene (npr. nakon što je Cocoon izdao „Disco Rout“ da li si dobivao pozive od drugih artista i labelova koji su dio te scene)? Da li imaš ikakvih/puno dodirnih točaka sa tom scenom, npr. nastupi na njihovim događajima?

Danny - Pa, postojali su neki pokušaji ali recimo da nemam interes da radim na njihov način. Napravio sam neke remixeve ali ljudi su vjerojatno mislili da su previše čudni. Čitava stvar oko tih mainstream house i techno scena je da su uvijek iste, primjenjuju se ista pravila koja su zadana, uz poznate DJe koji puštaju grozne ploče i ljude koji nisu otvoreni i samo žele plesti na ono za što su programirani da vole na osnovi onoga što im nameću neki časopisi.

Kada se dogodila ta stvar sa Cocoonom često su me bookirali za nastupe u velikim njemačkim techno klubovima. Tamo bih išao sa Bunker timom, svirali bi Italo, The Hague elektroniku i acid trackove u takvim Schranz klubovima..naravno da smo se dobro zabavljali dok smo gledali klubove kako se prazne u roku 5 minuta..ljudi u biti nisu shvatili muziku. Naravno bilo je iznimaka i nekada kada očekuješ najgore od kluba ispadne ekstremno dobra zabava.

Isto tako nedavno sam svirao u stvarno velikom klubu u Italiji i bio sam zapanjen tom čudnom atmosferom, DJi bi puštali doslovce sve od stvarno lošeg trancea preko potpuno čudne finske elektronike ala Shako Panasonic do Dancemania Chicako trackova, bili su otvoreni za sve vrste muzike i ljudima se stvarno svidio moj live set…to je bila posebitost tog kluba ili su to možda bili ostaci velike talijanske povijesti što se tiče elektronske plesne muzike.

EF - „Astro Disco Cat“ je prvo digitalno izdanje Legowelt albuma. Da li ćeš izdavati još takvih albuma i/ili možda planiraš imati čitav Legowelt katalog izdan u tom formatu? Da li misliš da je download digitane muzike opasan za vinyl ili je to tek pitanje formata?

Danny - Ne znam, to je tek nešto da na kraju ljude zainteresiram za ploče. Mislim, kako možeš biti zadovoljan sa mp3jem...ako ti se sviđa stvar treba ti i vinyl, onda ćeš imati dio magije, artifakt, stvar koju će za 2000 godina moći iskopati arheolozi.

EF - Vidio sam tvoj nastup krajem 2005. godine na jednoj Bunker zabavi. Svirao si dosta klasičnog Legowelt zvuka, pa Venom 18 trackove i na kraju jackin' Chicago house. Pošto produciraš puno različitih stilova kako odabireš što ćeš svirati na nastupu? Koliko je improvizacija dio tvojih nastupa uživo?

Danny - Nikada ne znam što ću svirati tako da je to improvizacija određene količine patterna sa ritam mašina i sekvencera, a neki od tih patterna i ritmova su programirani uživo dok sviram..to je odrpani set up sa napola potrganim mašinama kojima nedostaju tipke. Čak ne sinkroniziram većinu mašina sa MIDIjem, trigger i sync napravim manualno jer je zabavnije i više uzbudljivo raditi na taj način. Kada sviram počinje stanje kaosa i ja trebam kontrolirati taj kaos, imam toliko toga na što moram misliti, kao npr. miksanje trackova na mikseru dok uključujem određeni zvuk, selektiram patterne na pet različitih mašina, manualno ih sinkroniziram, programiram nove zvukove, filtriram ih, premještam, dižem nove semplove, stavljam efekte preko toga itd itd. To se jako razlikuje od sviranja sa laptopa, pritiska na play i okretanja MIDI kontrolora, jer način na koji ja sviram je kaos koji pokušavam kontrolirati, uvijek se nešto čudno događa..može ići u sve različite pravce u tom stanju kaosa i to je zabavno za raditi.

EF - I za kraj, da li si čuo neke nove zvukove koji su te zaintrigirali, muziku koja nije nužno povezanu sa Murdercapital scenom?

Danny - Zapravo ništa, ne mogu se ničega sjetiti. Arpanet i Kim Repatti i takve stvari naravno, ali to je povezano, zar ne?

EF - Hvala ti na odgovorima i radujemo se nadolazećim nastupima.


Intervju pripremili: Željko Luketić i Jasmin Mahmić
Prijevod sa engleskog: Jasmin Mahmić

Top UK Bookmakers b.betroll.co.uk betfair
Will Hill UK www.w.betroll.co.uk Bookies